Vodimo vas u hrvatski grad koji ima svoju pustinju, a najpoznatiji stanovnici su im deve

Republika Hrvatska ima 127 gradova, a mnogi od njih često su nepravedno zapostavljeni kada se priča o ljepotama naše zemlje te kulturnoj, povijesnoj i prirodnoj baštini. Tu nepravdu odlučili smo ispraviti! U serijalu “Gradske priče” donosimo vam velike priče iz malih gradova diljem Hrvatske, u kojima otkrivamo sve najbolje što gradovi diljem Lijeoe naše nude.

Započet ću ovu putnu priču jednom pitanjem – što vam prvo padne na pamet kada se spomene Đurđevac?

Većinu će ljudi ovaj podravski grad asocirati na legendu o picokima. Nekima će možda prva asocijacija biti i hrvatska pustinja koja se nalazi tamo, a neki od vas možda će prvo pomisliti na simpatične i neobične stanovnike tog grada, deve.

Svaki od tih odgovora je točan, a kada spojite sve te đurđevačke atrakcije, tek ćete tada moći dobiti potpunu sliku ovog divnog grada koji jednako može biti zanimljiv kako malima, tako i velikima.

Ako još do sada niste imali prilike posjetiti Đurđevac, krajnje je vrijeme da to napravite. Od Zagreba do Đurđevca trebat će vam oko sat i pol vremena ugodne vožnje, što Đurđevac čini idealnom destinacijom za vikend izlet.

Đurđevačli peski – jedinstveni pustinjski fenomen

Grad Đurđevac administrativno pripada Koprivničko-križevačkoj županiji, a prema posljednjem popisu stanovništva iz 2021. godine, ima 7378 stanovnika. Geografski je smješten u podravskoj nizini  između Bilogore i rijeke Drave, koja je ujedno i jedan od glavni krivaca što u Đurđevcu imamo pustinju poznatu pod imenom Đurđevački pijesci.

Peski, kako ih lokalno stanovništvo naziva, su geomorfološki fenomen koji predstavlja najveće i najviše naslage eolskih pijesaka u Hrvatskoj. Područje je nastalo tako da su tijekom zadnje pleistocenske oledbe ledenjaci glacijalnim procesima erodirali stjenovitu alpsku podlogu i akumulirali materijal na nižim područjima. Prijelazom u holocen, alpski ledenjaci se tope i tadašnja neusporedivo veća i snažnija Paleo – Drava tijekom transporta dodatno usitnjava glacijalne sedimente.

Nad tadašnjom stepskom Podravinom puhali su puno snažniji vjetrovi koji riječne nanose raznose i akumuliraju upravo na područje današnjih Pijesaka pritom oblikujući pustinjske reljefne oblike – dine.

Ovo je područje u narodu poznato i kao “Hrvatska Sahara”, ali i “Krvavi peski”. Nazivi su nastali u narodu ovog kraja kao metafora za nekadašnji saharski izgled i tešku borbu seljaka ratara s pokretnim, “živim” pijeskom koji je zasipao dijelove naselja i poljoprivrednih površina.

Od centra grada do peska automobilom će vam trebati nekoliko minuta. Peski su sjajni za šetnju, ali i istraživanje zanimljivog biljnog i životinjskog svijeta. Na lokalitetu su postavljene informativne table na kojima možete upijati znanje o bioraznolikosti tog područja koje je 1963. godine proglašeno posebnimgeografsko-botaničkim rezervatom kao prepoznatljivo i jedinstveno stanište u kojem se isprepliću različiti florni elementi s psamofitskom vegetacijom i velikim brojem endemskih vrsta.

Iako je vrijeme tog dana bilo toplo, pred sam kraj dana u hrvatskoj smo Sahari osjetili i malo hladnoće, no vrijedilo je. Pred zalazak Sunca, Đurđevački peski pretvaraju se u magično, pa pomalo i romantično mjesto. Pijesak tada kao da poprima neku zlatnu boju i daje ovom prostoru jednu sasvim novu dimenziju u kojoj vrijedi barem malo uživati.

Utvrda Stari Grad – zadnja neosvojena točka

Peski su zapravo bili naša posljednja lokacija koju smo obišli u Đurđevcu. Prije njih, boravili smo u samom centru grada gdje se nalaze dvije ‘must see’ đurđevačke atrakcije  – utvrda Stari grad i Zoološki vrt.

Utvrda Stari grad jedan je od najprepoznatljivijih simbola Đurđevca gdje se svake godine za vrijeme manifestacije Picokijada scenski oživljuje poznata legenda o Picokima.

Početak gradnje utvrde seže u 14. stoljeće. Utvrda je nekada bila okružena močvarom koja je služila kao prirodni oblik zaštite, a osobito značajna bila je u vrijeme prodora Osmanlija.

Inače, đurđevačka utvrda zanimljiva je i po tome što nikada nije pala u neprijateljske ruke, a u jednom je periodu bila i zadnja istočna neosvojena točka.

Ovaj spomenik kulturne baštine svake je godine i kulisa Picokijade, a u čijem uprizorenju sudjeluje i do 300 statista, a u utvrdi je i smješten Muzej Grada Đurđevca koji je zadnjih nekoliko godina postao domaćin velikim svjetskim izložbama. Između ostalog, tamo se svojevremeno mogla razgledati izložba velikog Salvadora Dalija, Pabla Picassa, ali i Leonarda da Vincija.

Osim muzeja, u utvrdi se nalazi i fantastičan restoran gdje možete fino prizalogajiti i kušati neke od specijaliteta tog kraja.

Hrvatska Sahara – dom đurđevačkih deva

Podno utvrde smješten je možda i najsimpatičniji dio grada u kojem žive neuobičajeni stanovnici. Taj dio grada je đurđevački zoološki vrt koji se zove Hrvatska Sahara, a gdje već godinama obitavaju deve, ali i neke druge životinje.

Zoološki vrt broji oko 70-ak stanovnika, odnosno 14 životinjskih vrsta.  Iako su najpoznatiji stanovnici već spomenute deve kojih ima dosta, čim uđete u ZOO, do vas će doskakutati veselo društvance simpatičnih patuljastih kozica, a koje će vas najvjerojatnije pratiti u stopu za vrijeme vašeg boravka u ZOO-u. Doslovno se ponašaju kao mali psići, i zbog toga su još i slađe.

Osim deva i malih koza, u Đurđevcu ćete vidjeti i magarce, konje, ljame, ovce te razne vrste peradi. Životinje su jako pitome, naučene su na ljude te se slobodno kreću svojim prostorom. Kada vas spaze, rado će vam prići te se s vama pomaziti. Osim možda magarca i ponija – njih dvoje nisu baš bili zainteresirani za nas posjet već su vodili neke svoje interne bitke.

Glavno pitanje je sljedeće – otkud deve u Đurđevcu? Pa, s obzirom na pustinju, deve su bile logičan izbor kada se rodila ideja o zoološkom vrtu. Prve tri deve u Podravinu su stigle 2016. godine iz Njemačke i do sada su se već udomaćile u tom kraju.

Danas ih u Zoološkom vrtu ima više, imaju i jednogrbe i dvogrbe deve, od onih malih pa sve do velikih, a o njima brine tim specijalno obučenih timaritelja koji je prošao posebnu obuku na farmi deva u Austriji.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Putne priče (@putneprice)

Iako ove životinje vežemo za područja gdje vladaju iznimno visoke temperature, ne trebate se brinuti – devama kod nas nije hladno. One su jako prilagodljive i izdržljive životinje, koje mogu boraviti i na području nižih temperatura. Deve su preživači, slične su kravama, a hrane se sijenom, slamom i žitaricama.

Radno vrijeme zoološkog vrta je od ponedjeljka do petka od 10 do 16 sati, dok vikendom i praznikom ZOO možete posjetiti od 10 do 18 sati. Za obilazak Hrvatske Sahare plaća se simbolična ulaznica. Cijena ulaznice za djecu iznosi  2,00 €, za odrasle 3,40 €, dok je cijena obiteljske ulaznice 5,40 €, a više o svemu možete pronaći ovdje.

Multimedijalni centar koji oduševljava

Još jedno mjesto koje nikako ne biste smjeli zaobići kada ste u Đurđevcu je Posjetiteljski centar Đurđevački pijesci. Ovaj multimedijski centar otvoren je 2021. godine te spada među najveće đurđevačke projekte za koji je grad dobio bespovratna europska sredstva.

Riječ je o multimedijalnom centru gdje posjetitelji na razne interaktivne načine mogu upoznati fenomen Đurđevačkih pijeska i prirodne baštine đurđevačkog, odnosno podravskog kraja.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Putne priče (@putneprice)

U centru ćete tako naučiti sve o stijenama koje se nalaze na tom području, o pijesku, o samoj rijeci Dravi i njezinom toku, ali i o tome kako je sve nastalo, odnosno kako je pijesak stvorio pustinju.

Centar je zaista izuzetno dobro napravljen, a godinu dana nakon otvorenja dobio je nagradu “Simply the best” koju tradicionalno dodjeljuju Udruga hrvatskih putničkih agencija (UHPA) i turistički časopis Way to Croatia.

Radno vrijeme centra je od utorka do petka od 12:00 do 16:00 sati te subotom i nedjeljom od 11:00 do 17:00 sati. Cijena ulaznice za odrasle košta 6,00 €, za djecu, umirovljenike i studente 4,00 €, dok cijena obiteljske ulaznice iznosi 13,50 €.

Posebni suveniri iz Đurđevca

Kao i svaki kraj u Hrvatskoj, i đurđevačko se područje diči svojim lokalnim proizvodima i proizvođačima. Njihove proizvode, kao i ostale zanimljive suvenire iz Đurđevca možete kupiti u Podravinoteki koja se nalazi u prostoru Gradske tržnice.

Podravinoteka broji oko 50 proizvođača i domaćih radinosti te oko 200 različitih proizvoda. No, u moru raznih proizvoda i suvenira, naš osobni favorit bio je đurđevački pijesak koji se u malim bočicama prodaje kao suvenir.

U Hrvatskoj postoji to neko glupo mišljenje da samo veliki gradovi imaju nešto za pokazati ljudima. Ta je teza u potpunosti promašena, a Đurđevac je savršen primjer koji to potkrjepljuje.

Iako smo prvotno planirali samo brzinski obići grad, naš pojest Đurđevcu na kraju se sveo na višesatno tumaranje gradskim atrakcijama i upoznavanje prirodne i kulturne baštine tog kraja. Đurđevac nisu samo deve i pijesak. Možda brojčano mali, no taj je grad velik po svemu što u njemu možete vidjeti, doživjeti i ono najvažnije – naučiti nešto novo.

Ako do sada još niste imali prilike posjetiti ovaj grad – naša je preporuka da ga obavezno stavite na svoju putnu listu. Vjerujte nam na riječ – nećete požaliti!