Uz hrvatsku rijeku veže se legenda o zmaju zbog kojeg su ljudi i stoka misteriozno nestajali
Osim velike Drave, i malo manje Mure, Bednja je jedna od najpoznatijih hrvatskih rijeka na sjeveru Hrvatske. Na svom putu od izvora do ušća, Bednja cijelim svojim tokom prolazi kroz Hrvatsku, a u samom početku toka koji je dugačak 133 kilometara, teče između Ravne gore i Ivančice.
Bednja se u Dravu ulijeva kod Malog Bukovca. Na svom putu od izvora do ušća, Bednja čini prirodu i mjesta kojima prolazi stvarno impresivnom, a posebno lijepe scene mogu se vidjeti u dijelu gdje prolazi uz Ivanščicu, primjerice u mjestima Željeznica, Margečan te Bela, a gdje ljepoti prekasnog krajolika pridonose i dvorci obitelji Ožegović koji su danas u privatnom vlasništvu, Bela 1 i Bela 2.
U neposrednoj blizini Ludbrega nalazi se i stara brana koja upravlja vodostajem Bednje i čuva Ludbreg od poplava, a mjesto je zbog fotogeničnosti sve popularniji “photo spot”. Na Bednji je moguće veslati kajakom ili kanuom, a oni hrabriji mogu se spustiti sve do ušća u Dravu.
Iako na pojedinim djelovima Bednja, odnosno njezino korito, izgledaju pomalo i neugledno, u toj su se rijeci nekada davno ljudi i kupali.
Legenda o Pozoju
Za područje uz rijeku Bednju veže se i jedna zanimljiva legenda koja kaže da je nekada davno u dolini rijeke Bednje živio zmaj Pozoj. Tijelo mu je bilo sastavljeno od dijelova različitih životinja pokriveno bodljama ili ljuskama, a iz ždrijela rigao je oganj i munje dok mu je glas bio kao grmljavina.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Ako bi se Pozoja uznemirilo, mogao je izazvati potres ili burno nevrijeme. Zmaj se hranio skrivajući se ispod malih močvarnih površina koje su u rano proljeće bile pune mekane zelene trave.
Ta trava privukla bi stoku koja bi pasla na livadama do Jurjeva pa se često događalo da stoka pa i ljudi koji su je izvlačili misteriozno potonu i nestanu. Priča kaže da bi se na površini tih jezera uvijek bi se pojavljivali mjehurići.
Putne priče pratite i na društvenim mrežama Facebook, Instagram, Youtube i TikTok.