Posjetili smo spektakularno austrijsko jezero na 1900 metara nadmorske visine čija ljepota oduzima dah

15 kilometara. Ravno toliko imao je bijeli Renault Conquest kad sam sjela u njega i krenula s njim na dugo putovanje do Austrije. Do našeg odredišta, dijelilo nas je gotovo 800 kilometara i još toliko trebalo je prijeći u povratku. Naša austrijska destinacija bilo je mjesto Brand am Bludenz, malo mjesto smješteno na oko 1000 metara nadmorske visine u podnožju planine Zimba. Iako se nalazi u planinama te je idealno za zimski odmor, Brand je turistima atraktivan i ljeti. Najčešći gosti su Švicarci, a osim šetnje po planinama, u Brandu se nude i brojni drugi sadržaji koji privlače goste u svako godišnje doba.

Coupe automobili oduvijek su bili atraktivni, mamci za poglede, a u posljednje vrijeme proizvođači automobila sve se više okreću takozvanim SUV-coupe modelima. Takvi modeli su povišeni, a pažnju plijene svojom atraktivnom linijom karoserije koja se u stražnjem dijelu spušta u coupe. Još ako se u takvom automobilu nalazi neka sportska oprema…pun pogodak!

Upravo takav bio je i moj Conquest – ganc novi, s R.S. Line sportskom opremom, u prekrasnoj atraktivnoj bisernoj bijeloj boji koja se presijava na suncu. Inače nisam ljubitelj bijele boje, no ovakva bijela zaista je posebna i jako lijepo izgleda na  automobilima. Što ja znam, možda je malo i do mene i mojeg obožavanja bisera…

Ako možda i niste ljubitelj sportskih automobila, to ne znači da vam se sportska oprema neće svidjeti. Ona je uvijek atraktivna i puna posebnih i drugačijih detalja kakvih nema u običnoj opremi. U Conquestu su to primjerice bili crvena lajsna koja se protezala duž kokpita, potom crveni i bijeli šavovi na mjenjaču te na sportskim sjedalima.

Svi ti sportski detalji u automobilu bili su mi super, no malo su me brinula sjedala koja su, u pravom sportskom štihu, bila nešto tvrđa. Ipak, tijekom putovanja ispostavilo se da je moja briga bila bespotrebna. Sjedala su izvrsno postavljena da drže leđa i kralježnicu pa nećete osjetiti nikakve bolove ili nelagodu  nakon dužeg sjedenja.

Imam taj neki peh da kad god vozim neku dužu rutu, vrijeme kao da se namjerno pretvara u opći kaos. Vjetar, snijeg, oluje, munje, gromovi, sve se to uredno izmijenjuje u trenutku kada ja “preuzimam kormilo”. Niti ovo putovanje nije bilo iznimka, a čim sam prošla hrvatsko-slovensku granicu, kiša je počela nenormalno lijevati. Brisači su radili punom brzinom, a ja sam imala osjećaj kao da tu kišurinu netko kantom lijeva po nama.

Srećom, taj kaos od vremena relativno smo brzo ostavili iza sebe.

Korisna navigacija

Dok je bijela lađa dalje krstarila slovenskim cestama maksimalnom dopuštenom brzinom od 130 km/h, oko nas su se izmjenjivali pitoreskni suncem obasjani pejsaži. Zelenila je bilo sve više, a u daljini iznad tih prekrasnih zelenih prostranstva nazirale su se veličanstvene Alpe. Auto je suvereno gutao cestu, bez ikakvih problema, kilometar po kilometar, a mene je sve više obuzimala ta ljepota prirode koja se prostirala ispred nas. Iako Conquest možda ne izgleda tako, no snage mu ne nedostaje. U njemu ima 160 konja, a koja itekako dobro dođe na ovakvim zahtjevnijim putovanjima.

Kada govorimo o infotainmentu u automobilima, on nam ponekad bude od velike pomoći, posebice navigacija koja može znatno olakšati putovanje na duže i nepoznate relacije.

Navigacija u Conquestu bila je naš najveći wingman na putovanju. Primjerice, ona će vas svaki puta upozoriti na prelazak granice, upozorit će vas na kamere koje su postavljene na cesti, ali i na to da vam je za vožnju na pojedinim dionicama u Austriji i Sloveniji potrebna vinjeta. Pokazuje i benzinske postaje te punionice za električne automobile, što je također od velike koristi, pošto Conquest ne pokazuje realni doseg kada se on spusti ispod 100 kilometara.

Od Bludenza koji se nalazi u podnožju planine pa do Branda vodila je zavojita lokalna cesta, koja je naravno išla uzbrdo. “Sad ili će pokazati svu svoju raskoš vožnje ili se nećemo moći popeti do gore”, rekla sam, pomalo zabrinuto gledavši zadnje kilometre putovanja koji su mi se činili dosta zahtjevnima.

Strma i zavojita cesta do Branda ispostavila se kao najzabavniji dio putovanja. Iako crossoveri i SUV-ovi nisu pretjerano zabavni u vožnji, za Conquest možemo slobodno reći da je iznimka. Možda je do coupe linije, ali taj auto doslovno je gutao zavoje. Spretno je ulazio u njih te još spretnije izlazio. Auto je u zavojima bio jako čvrst i ono najvažnije – putnike u zavojima ne “baca” na sve strane, što često bude slučaj kod ovakvih automobila.

Bez mučenja prilikom penjanja, stigli smo do Branda, a tijekom cijelog putovanja, budno sam pratila potrošnju. Na samom početku, ona se kretala oko 8 litara, no kako smo se više vozili, tako je i potrošnja padala. Na kraju putovanja, Conquest je u prosjeku trošio 5,4 litara.

Spektakularna ljepota na 1900 metara

Jedna od naših aktivnosti u Brandu bio je i posjet Lünersee jezeru. Lünersee je nekoć bilo jedno od najvećih prirodnih planinskih jezera u istočnim Alpama te se nalazi na 1970 metara nadmorske visine. Izgradnjom hidroelektrane 1958. godine, dubina jezera povećana je za 72 metra, a brana opskrbljuje vodom četiri lokalne elektrane, Lünersee, Rodund I, Rodund II i Walgau.

Jezero je povezano Brandom žičarom Lünerseebahn, do koje vodi lijepo uređena, asfaltirana zavojita cesta po kojoj je vožnja bila pravi gušt. To je ujedno bila i moja prva vožnja žičarom, a koja je dobrim dijelom protekla sa zatvorenim očima s obzirom da su gondole prozirne, a ja se dosta bojim visine. No, vrijedilo je malo propatiti, jer ono što se može vidjeti na vrhu naprosto oduzima dah!

Naše putovanje u Austriju bilo je u ljetnim mjesecima, a krajolik je tada bio spektakularan – sve oko nas bilo je zeleno, a voda je bila tirkizno plave boje, kao da ju je netko obojao bojicama ili flomasterima. Oko jezera vodi staza, a obilazak jezera nekim normalnim hodom traje oko sat i pol vremena. Oko jezera ćete pronaći raznog cvijeća u divnim bojama, koje dodatno uljepšava cijelu ovu prirodnu kulisu.

Na pola puta, nalazi se ugostiteljski objekt gdje možete popiti kavu, pivo, sok, a možete probati i njihov domaći jogurt. Ono što mi je bilo možda i najsimpatičnije je da oko objekta nesmetano šeću životinje – kokice i kozice – pa svakako vrijedi širom otvoriti oči i dobro gledati kuda hodate. Ne pitajte zašto ovo sugeriram…

Kao gosti Hotela Sarotla, dobili smo turistički pass koji uključivao brojne popuste i pogodnosti, a jedna od pogodnosti bila je besplatna vožnja žičarom do jezera. Cijena karte tada je iznosila oko 18 eura. Od ostalih sadržaja, kod žičare se nalazi i suvenirnica, kafić i restoran ako ogladnite nakon duge šetnje.

Oni malo aktivniji kojima je šetnja prelagana aktivnost mogu se okušati i u planinarenju, penjanju, ali i u ribolovu.

No, ono što me jako pozitivno iznenadilo su punionice za električne automobile koje se nalaze u podnožju žičare – tko bi rekao da ćete doslovno u planinama pronaći čak 6 punionica. Realno, toliko ih ukupno nema niti u nekim hrvatskim gradovima. Osim automobilom, do žičare se može doći i javnim prijevozom, odnosno autobusom koji vozi do gore.

Cesta od Branda do Lünersee jezera vozi kroz planinu, a scene koje se izmijenjaju su gotovo filmske. Austrija je stvarno prekrasna, posebice taj bregoviti dio koji oduševljava prekrasnom prirodom. Ta kombinacija zraka, sunca, prirode i nadmorske visine blagotvorno djeluje kako na duh, tako i na tijelo, a nakon boravka na takvom mjestu, čovjek se osjeća kao preporođen!

Svakome treba odmor u planinama

Ovo je zapravo bilo moje prvo putovanje u planine. Do sada, moj tip odmora je bio ljeto, more, sunce i plaža te nisam razumjela kako se to točno odmaraju ljudi koji odlaze na odmor negdje u brda. No, nakon posjeta ovome mjestu, savršeno mi je jasna njihova žudnja za odmorom u brdima. Taj zen koji sam doživjela kada sam ugledala jezero i svu ljepotu oko njega je nemoguće opisati, a tih nekoliko sati koliko smo proveli gore, kao da sam bila isključena od teškog svijeta u kojem živimo, a koji me je čekao “dolje”, kada smo se spustili u mjesto, odnosno među civilizaciju kako ja to volim reći.

Osim što smo se s Conquestom zaputili u planine, većinu vremena proveli smo obilazeći okolicu Bludenza. Kako smo dosta obilazili i trgovine, kući smo se vraćali s puno više stvari, no to me nije brinulo s obzirom da auto ima velik prtljažnik zapremnine 513 litara.

Tijekom cijelog putovanja, Conquest je bio jako udoban u vožnji te se pokazao kao iznimno dobar suputnik za putovanja. Osim već spomenute udobnosti, njegove velike prednosti su velik prtljažnik i niska potrošnja. Naravno, na ovakvim putovanjima veliku ulogu igra i snaga automobila, kao i motor, a koji su se u pokazali dostatni i izdržljivi.

Neka moja teorija je da s autom iznad 150 KS nećete osjećati nikakve probleme ili tegobe na dužim putovanjima, a što se i u ovom slučaju pokazalo točnim.

Znala sam da je Austrija divna, no ovo putovanje otkrilo mi je jedan drugi pogled na ovu zemlju. Do sada sam najljepšim, dijelom Austrije smatrala njezine gradove i bogatu povijesnu baštinu. No, kada otkrijete austrijske planine, tek tada shvatite da se najljepša mjesta ove zemlje zapravo skrivaju visoko u brdima te da se ponekad morate dobrano potruditi da biste došli do njih…

Kako je putovanje izdržao naš Conquest, pogledajte u videu.