Hrana,  Iće i piće,  Putne priče

U ninskoj gostionici Burela probali smo izvrstan brudet s morskim šparogama

Šparoge su omiljena delicija mnogim ljudima, no jeste li ikada čuli za morske šparoge? Ovu zanimljivu biljku otkrila sam tek nedavno u gostionici Burela u Ninu, gdje se poslužuje kao specijalitet kuće u brudetu.

Ova, za nas kontinentalce, neobična biljka, raste u Ninskoj laguni gdje je još zovu i rižina te polako postaje svojevrsni kulinarski brend tog kraja. Gotovo svaki restoran u Ninu u svojoj ponudi ima i morske šparoge, baš kao i Ninski šokol te cvijet soli po čemu je najstariji kraljevski grad već sada nadaleko poznat.

Poznata je još kao salikornija, meka ciklenjača, slanuša, a naziv morska šparoga dobila je jer izgledom podsjeća na šparoge. No, što se okusa tiče, tu se od “normalne” šparoge potpuno razlikuje. Najčešće se sprema kao salata, a može se kuhati i kao varivo. Bogata je mineralima, vitaminom A, željezom i kalcijem, a osim u kulinarstvu, koristi se i u medicini te kozmetici.

Gostionicu Burelu odabrali smo sasvim slučajno za lokaciju našeg ručka, nakon što smo na internetu pronašli dobre recenzije o toj lokaciji. Smještena je na Trgu braće Radić, ima veliku terasu na kojoj vas od sunca štiti prirodni hlad te ljubazno osoblje koje vas jako brzo po dolasku posluži.

Veliki izbor jela po prihvatljivim cijenama

Obzirom da su s nama na ručku bili gosti iz inozemstva, za predjelo sam odabrala Ninski šokol i Paški sir – jer kad si u Ninu, šokol je, ako mene pitate, ‘must’.

Što se glavnih jela tiče, u ponudi imaju i morsko i kontinentalno, a naš odabir bili su specijaliteti s plodovima mora – rižoto sa škampima, špageti sa škampima i dva specijaliteta kuće, brudet Burela i brudet sa slanušom.

Rižoto sa škampima

Brudet sa slanušom bio mi je posebno interesantan. Jelo je mrvicu slanije zbog toga što je sama morska šparoga slana, a ono što me oduševilo je sama količina ribe i morskih plodova. Nisu štedjeli na tome, a ni na krumpiru koji se poslužuje uz brudete.

Brudet sa slanušom

Zamolili smo ih da nam naprave zericu gušći toč (u originalu prave nešto rjeđi) pa je zbog toga samo jelo bilo nešto jače. No, meni tako odgovara, a i trebalo mi je nešto da me drži cijelim, nešto dužim, putem kući.

Iznenadile su me i same cijene u restoranu. Obzirom da su brojni ugostitelji digli cijene ove godine, očekivala sam da će račun biti pozamašan. No, na kraju je ispalo da smo tri predjela, četiri glavna jela, četiri deserta, dvije kave, bocu mineralne, orahovac i radler platili manje od 150 eura, što je i više nego prihvatljiva cijena za četiri osobe i toliko fine spize.

Sudeći po računu u Bureli, izgleda da ipak nisu svi digli cijene u nebesa, a u Ninu se i dalje može pojesti fino, obilato i po pristupačnim cijenama.