Jednu od najuzbudljivijih cesta Crne Gore gradio je arhitekt iz Trogira: Pogledajte kako izgleda putovanje niz Kotorske serpentine
Crna Gora je prekrasna – ima prelijepu prirodu, odličnu hranu, divne ljude. No, da biste došli do svega toga morat ćete proći jako loše ceste. Autoputa imaju jako malo, a glavna magistralna cesta koja spaja sjever i jug zemlje uz obalu je preopterećena, posebice u ljetnim mjesecima kada sve vrvi od turista.
Odmor u Ulcinju bio je pri kraju, a iduća destinacija gdje smo trebali doći i prenoćiti bilo je mjesto Prćanj, smješteno nekoliko kilometara od Kotora. Dogovor je bio da se prema sjeveru vraćamo magistralom uz more, no večer prije puta dok se na TV-u vrtio neki random turistički kanal na kojem su se izmjenjivale impresivne fotografije iz Crne Gore, za oko mi je zapela vijugava cesta o kojoj sam mjesece dana prije toga čitala u jednom putopisu.
Nisam se mogla sjetiti kako se ta cesta zove, pa sam, guglajući pojmove „Crna Gora, zavojita cesta“, supruga koji je u tom trenutku napeto pratio utakmicu ispitivala gdje je to i je li čuo za tu cestu.
“Našla! Kotorske serpentine“, slavodobitno sam uzviknula!
“I znaš šta? Na ruti su nam“, dodala sam.
Da se Andreja pita, na svako putovanje išli bismo automobilom i niti jedna cesta za njega nije drama. Što cesta ima više zavoja, to je njemu zanimljivije i zabavnije, tako da o promjeni rute nismo uopće puno raspravljali.
Veza unutrašnjosti s morem
Dogovor je pao u sekundi pa smo se drugog dana umjesto uz more, do Kotora zaputili preko unutrašnjosti. Do serpentina vodi cesta na koju se skreće prije ulaska u Budvu. Ta cesta vodi kroz Cetinje, oko Nacionalnog parka Lovćen pa preko serpentina do predivnog Kotorskog zaljeva i samog grada Kotora. Iznenađujuće, cesta je jako dobra i jako zabavna za voziti.
No, što su zapravo Kotorske serpentine, ili kanice kako ih oni zovu? Sjajan tekst o ovoj cesti pronašli smo na portalu Boka news.
Sve do druge polovice 19. stoljeća, jedina veza unutrašnjosti Crne Gore s morem bio je stari put za konje koji se s Njeguške površi preko prijevoja Krstac nizom serpentina spuštao u gornji dio kanjona rijeke Škurde, a zatim niz strminu Praćišta dolazio do kanjona sela Špiljari te stizao na zaravan Crnogorski Pazar izvan sjevernih bedema Kotora. Neposredno nakon priznanja državnosti na Berlinskom kongresu 1878. godine pokazalo se da je potrebno izgraditi suvremeni cestovni put između Kotora i Cetinja, pa je već iduće godine počela izgradnja putnog pravca Cetinje – Njeguši – austrijska granica iznad Kotora.
Austrija je tako 1881. godine počela izgradnju putnog pravca Kotor – austrijska granica, a za projektanta i izvođača radova je postavljen Josip Slade-Šilović, građevinski inženjer i arhitekt iz Trogira. Trasa je predviđala savladavanje znatnog uspona uz padine Lovćena, od 1 do skoro 1000 metara nadmorske visine, uz primjenu 25 serpentina od 180º, a koje su poznatije pod imenom kanice, kod kojih uspon nigdje ne prelazi strminu višu od 8%. Širina puta je bila maksimalno 5 metara, što je bilo dovoljno za mimoilaženje kola i prvih automobila. Put je bio osiguran kamenim kolobranima i zidanim parapetima, a sagrađeno je i nekoliko manjih mostova preko povremenih bujičnih tokova.
Slade-Šilović kasnije je ostao u službi crnogorskog dvora kao projektant i graditelj niza velikih objekata – urbanistički projekt Nikšića, kazalište Zetski dom i Vladin dom u Cetinju, crkva Sv. Vasilija, Dvorac – Muzej i Carev most u Nikšiću, itd.
Najljepša cesta Crne Gore
Idete li tom rutom, prije serpentina proći ćete i kroz selo Njeguši, gdje obavezno stanite i kupite njihov poznati njeguški pršut. Na samom vrhu, prije nego se počnete spuštati po serpentinama do Kotora, nalazi se restoran “Nevjesta Jadrana“, s čije terase puca krasan pogled prema zaljevu. Nakon što smo dobro ručali (goveđa čorba im je top!), siti i sretni krenuli smo se spuštati po vijugavoj cesti.
Na pojedinim dijelovima cesta je dosta uska pa se dva automobila teško mimoilaze ili se gotovo uopće ne mogu mimoići. No, nemojte da vas to sputava – duž ceste se nalaze ugibališta gdje možete stati sa strane i propustiti vozilo koje dolazi iz suprotnog smjera. Cestom inače ne prolaze samo automobili, već i veća vozila, kao primjerice autobusi.
Kada vozite po serpentinama, budite pažljivi i oprezni. Naime, domaći vozači vole malo stisnuti po gasu, što može biti opasno ako netko nije previše vješt u vožnji.
Cijelo vrijeme kada se vozite kanicama, gledat ćete na divan zaljev. S jedne strane planina, a s druge strane more – ima li što ljepše? Meni osobno, Kotor i njegov zaljev spadaju među najljepša mjesta koja sam do sada imala prilike vidjeti. Ima nešto u tom spoju mora i planina što me neopisivo privlači i čemu jednostavno ne mogu odoljeti.
Što se samih serpentina tiče – vrijedi ih proći. Uostalom, ne tepapju joj džaba da je to jedna od najljepših cesta Crne Gore. Jer stvarno je…
Ako vas zanima kako izgleda vožnja serpentinama, pogledajte video koji smo snimili na našem putovanju.
Pssst! Imamo još dobrih priča iz Crne Gore:
