Putne priče,  Putovanja

Dagnje sa senfom i pomfritom i veganska večera bez tanjura: Ove restorane u Parizu jednostavno morate posjetiti

Glavni grad Francuske, Pariz, poznat je po dobroj hrani koju možete pronaći u svakom kutku grada. Bilo da se radi o doručku, ručku ili večeri, opcija za dobro pojesti u Parizu je zaista jako puno. Ova gastronomska meka, osim svojih lokalnih specijaliteta, nudi i pregršt lokacija gdje se mogu kušati razni svjetski specijaliteti iz drugih nacionalnih kuhinja.

Pariz je pun šarmantnih bistroa, u kojima možete uživati u prefinoj kavi, a možete usput ako ogladnite nešto i pojesti. Konkretno, s nogu – oni služe sve. Te male gastronomske oaze nalaze se u svakoj ulici. Većina ih je uređana kičasto da kičastije ne može biti, no tamo izgledaju savršeno. Da netko svoj bistro tako uredi u Zagrebu, ljudi bi mislili da je poludio. No u Francuskoj je to normalno, lijepo i jako šarmantno. Gledate u te boje, znate da je to kič, ali vam je i dalje prekrasno. I šarmantno do bola.

Kad već spominjem kavu, moram istaknuti da je kava tamo savršena u svakom kafiću. Fina, nejžna, kremasta, mlijeko je taman toplo koliko treba biti. Nikada vam se neće desiti da ono bude prevruće, kao što to često zna biti slučaj u Hrvatskoj, ili da je kava toliko grozna da je ne možete popiti.

Štoviše, mislim da sam u Francuskoj pila najbolju kavu u Europi, ako ne računam naše balkanske zemlje gdje još uvijek ponegdje nude i “domaću” kavu (tursku), koju nikada ne odbijam. Čisto da spomenem, nakon Francuske, druga najbolja kava u Europi je u Sloveniji – nikada tamo nisam popila lošu kavu, a u Sloveniji sam stvarno često.

Nakon što smo krajem veljače posjetili Pariz, kući smo se vratili s nekoliko kilograma viška. Od doručka preko ručka do slasnih večera, svaki dan u Parizu bio je nezaboravno gastronomsko putovanje. Ako uskoro planirate do Pariza, ovo su neki od restorana u kojima smo jeli, a koje svakako preporučam.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Ines Brežnjak (@ines.breznjak)

Cafe de Flore

U ovo kultno mjesto nekada davno zalazili su francuski filozofi, umjetnici, ali i neke poznate face kao što je primjerice španjolski umjetnik Pablo Picasso. Što to ima u ovom kafiću da toliko zrači i privlači? Pa za početak, osim što je šarmantan, kava im je fantastična – kremasta i fina, oduševit će i one najzahtjevnije kavoljupce.

Cafe de Flore nudi konkretna jela, ali ona koja možete samo prigristi dok uživate na piću s prijateljima. Mi smo probali platu sa sirevima, uz to nam je bio poslužen nezaobilazni maslac te neki mesni specijaliteti. Jako fino i zasitno, iako se radilo o hrani “na brzaka”.

Leon

Leon je fast food, francuska franšiza koja nudi “brzu hranu”. No, njihova brza hrana je potpuno netipična za naše pojmove. Njihov specijalitet su dagnje, koje pripremaju za razne načine – sa sirom, senfom, povrćem, na bijelo, na crveno,…

Moram priznati da sam malo bila skeptična prema toj pripremi – mislim, senf ili sir u školjke, halo. No, kada je XXL porcija dagnji stigla pred mene, skepsa je nestala. Fine, mirisne, slasne, te dagnje su me totalno oduševile. Francuzi ih inače poslužuju s pomfritom, što mi je bilo ekstra čudno, no kombinacija je ispala začuđujuće dobro. Pomfrit je besplatan tako da ga možete dobiti u količinama u kojima želite.

Pošto smo bili jako gladni i sve nam je prijalo, tražili smo još krumpirića, što je starijeg konobara koji nas je posluživao jako obradovalo. “Samo jedite djeco!”, rekao nam je kad je pred nas stavio novu turu krumpira. Stariji ljudi, tipično za njih kada je hrana u pitanju – isto to rekla bi i moja baka kada od nje tražim repete…

Večera je završila tako da je nas četvero slistilo malo manje od četiri kile dagnji i kilu pomfrita, a najbolja kombinacija bila nam je ona s dijon senfom. Koliko god su mi te dagnje bile odlične, i dalje sam mišljenja da bi me u Dalmaciji strpali u top da zatražim dagnje sa senfom. To se, očito, jede samo u Francuskoj…

Ora

Ako želite iskusiti nešto novo i posve drugačije, tada definitivno morate posjetiti restoran Ora. Ova veganska oaza smještena je u staroj kasarni i večera za sve započinje u isto vrijeme. Hrana se servira na stolove, ne dobivate tanjure nego samo pribor za jelo, a na isti se način nakon večere servira i desert.

Dozvolite mi sada da vam na jedan pomalo priprosti, kako bi se kod nas u narodu reklo – zdravoseljački način – objasnim koncept ovog restorana.

Kada dođete, ljubazno osoblje će vas smjestiti za stol (rezervacija je obavezna) i ponudit će vam nešto za popiti. Na listi pića, posebno se ističu njihovi neobični kokteli. Neki su blagi, dok su drugi dosta jaki.

Nakon što vas posluže pićem, a netom prije početka večere, na stol stavljaju pek papir, daju vam pribor za jelo i ubruse. Kao što sam napisala, tanjura nema, već se hrana poslužuje na stol, odnosno na taj pek papir. Do stola dolazi osoblje, kuhari, koji kreću s posluživanjem hrane. Na stol bacaju (ne doslovno, ali tako izgleda) glavice kupusa, krumpire, mrkvu, sireve i razno drugo povrće. Kada oni sve stave na stol, do vas dolazi glavni kuhar, ujedno i vlasnik restorana te čovjek koji je osmislio cijeli koncept, koji hrani dodaje razne začine i umake, usput praveći show koji ovo gastronomsko iskustvo zaista čini nezaboravnim. Tek kada vam on zaželi dobar tek, možete početi jesti.

Hrana je inače jako ukusna, meni se osobno najviše svidio zapečeni sir s medom te pohani batat.

Kada završite s glavnim jelom, odnosno kada ostane samo onaj pek papir, ponovo dolaze konobari koji stavljaju novi pek papir te se na isti princip poslužuje i desert.

Ovo je inače bilo prvi puta da sam bila u veganskom restoranu. Iako sam mislila da ću možda ostati gladna jer nema mesa, prevarila sam se i ostala ugodno iznenađena okusima i hranom. Na kraju večeri ste siti, ta vas sitost stvarno dugo drži, a s druge strane neće vam biti teško u želucu.

Stvarno jako zanimljiv i drugačiji koncept. Vrijedi probati, jer večera u Ori je pravi spektakl.

Pink Mamma

Nikada mi nije jasno kako ljudi satima mogu stajati pred restoranom i čekati da se oslobodi stol. Upravo to doživjet ćete ispred poznatog talijanskog restorana u Parizu, Pink Mamme. Riječ je o jednom od najpoznatijih talijanskih restorana, koji je fora uređen i jako je teško uopće doći do rezervacije u određenim terminima kada ima puno turista ili primjerice nedjeljom.

Mi smo imali sreće i sjajnog vodiča kroz Pariz, koji je za nas odradio rezervacije u restoranima nekoliko mjeseci prije samog puta.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Ines Brežnjak (@ines.breznjak)

Pink Mamma u ponudi ima sjajne talijanske pizze i izvrsnu tjesteninu. Juneći ragu se topio u ustima, a mekanije meso valjda u životu nisam probala.

Iako je sva hrana bila jako fina, pobjedničko jelo bili su arancini, inače specijalitet sicilijanske kuhinje. Riječ je o prženim kuglicama riže koje se pune raznim nadjevima. Ukratko – čista fantazija.

Što, kako, gdje i koliko u Parizu, pročitajte u nastavku:

Pariz je uvijek dobra ideja: Vodič za savršeni vikend u prekrasnoj francuskoj metropoli