Restoran koji vas nikada neće iznevjeriti: Palatin je raj za nepca gurmana, a evo što nas je nedavno tamo posebno oduševilo

Prije točno tjedan dana, završila je još jedna gastronomska manifestacija Tjedan restorana. 21. izdanje ove gastronomske manifestacije ponovo je privuklo brojne zaljubljenike u dobru hranu, a u ovim teškim vremenima kada su restorani desetkovani zbog pandemije koronavirusa, takve su manifestacije itekako dobrodošle. Pretražujući sva cool mjesta na kojima se ovog puta moglo pojesti, odabir je ovog puta pao na jedan kultni varaždinski restoran, čije ime svi dobro znaju. Radi se o restoranu Palatin, koji već dugi niz godina drži svoj renome te visoko kotira na hrvatskoj gastronomskoj sceni.

Netko bi mi možda spočitnuo “što ideš na mjesta na kojima si već bila”, no kod Palatina je situacija takva da koliko god puta tamo išli, uvijek ćete probati neki novi okus koji će vas oduševiti. I nisam pogriješila, jer tako je bilo i ovog puta.

Nove mjere nisu obeshrabrile ljude željne dobre hrane i povoljnih cijena, pa se u Palatinu skupilo gostiju. Svi su, naravno, kao i ljubazno osoblje restorana, poštivali mjere koje su donesene kako bi se suzbilo širenje epidemije koronavirusa te su u restoran ulazili s maskama na licu, a skidali bi ih kada bi se smjestili za stolove.

Palatin je i ovog puta ponudio tri menija, a od ta tri menija jedan je bio baziran na ribljim jelima. Ipak, u našem je slučaju odabir pao na drugi meni, u kojem je za predjelo bila servirana domaća pašteta od pilećih jetra, za glavno jelo  “sous vides” lungić u začinskom bilju, krema od buče i karamelizirani luk, a za desert čokoladna simfonija s cvijetom soli.

Domaća pašteta koju rade u Palatinu uvijek je božanstvena. Tekstura joj je savršena, a okus prefin, pa je i ovog je puta oduševila moje nepce, a u kombinaciji s domaćim kruščić-lepinjicama nešto je što se zaista mora pohvaliti.

Nakon paštete, bilo je vrijeme za lungić. Meso lungića bilo je jako mekano te se topilo u ustima, a osobno mi se jako svidio karamelizirani luk koji je imao fini, slatkasti okus.

Desert pak je bio poseban vatromet okusa. Jer tko bi, pobogu, mislio, da sol i čokolada toliko dobro mogu ići zajedno? Cvijet soli svakim je zalogajem razbijao slatke gušte čokolade i sladoleda. Okus se nije isticao na način da sam osjetila samo sol u ustima, već se stopio s ostalim okusima. U konačnici, sol je pojačala sam okus čokolade. Jednom riječju – božanstveno!

Kada se sve zbroji, gastronomsko iskustvo u Palatinu može se ocijeniti čistom peticom, a posebne pohvale treba dati osoblju koje se unatoč svemu, trudi oko gostiju kako bi im za vrijeme boravka bilo što ugodnije. U Palatinu se uvijek nađe odličnih specijaliteta po svačijem guštu koje vrijedi isprobati.

Stoga, jesam li pogriješila u odabiru Palatina kao moje destinace za Tjedan restorana? Nikako! Jer koliko god puta tamo došli, iz ovog ćete restorana uvijek izaći siti i bogatiji za na neki novi okus u kojem je vaše nepce uživalo…